Video nadzor javnih površina

Regulativa video nadzora javnih površina i što sve uključuje. Dio sigurnosnih rješenja podliježe zakonskoj regulativi o čemu treba voditi računa prije uvođenja.

Regulativa za sustave tehničke zaštite

Primjena elemenata sustava tehničke zaštite u gradovima, posebice videonadzora, sve je veća, a namjena sustava može biti različita. Ovisno o namjeni, potrebno je primjenjivati i odgovarajuću zakonsku regulativu kako bi se izbjegla zloupotreba.

Za sustave tehničke zaštite čija je namjena zaštita osoba i imovine osnovni je Zakon o privatnoj zaštiti koji definira tko smije ugrađivati sustave i na koji način – nuđenje i ugradnju sustava tehničke zaštite smiju raditi isključivo tvrtke s odobrenjem za tehničku zaštitu uz ugovor direktno s investitorom.

Zakon dodatno naglašava zaštitu javnih površina: “Tehnička zaštita javnih površina provodi se ugradnjom sustava videonadzora s pohranom videozapisa, ugradnjom specijalnih rampi, ograda i drugih tehničkih elemenata kojima se onemogućuje pristup štićenom prostoru te ostalim propisanim elementima, konstrukcijama, uređajima i sustavima”.

Prosudba ugroženosti i odobrenje Ministarstva

Ukratko, ako je namjena sustava zaštita osoba i imovine, potrebno je izraditi prosudbu ugroženosti javne površine u kojoj se definira koje se točno površine štite (s detaljima katastarskih čestica, dokazivanjem vlasništva lokalne samouprave nad tim česticama i eventualne suglasnosti drugih vlasnika čestica) i zašto se štite – koji rizici će se smanjiti ugradnjom dodatne zaštite (uništavanje javne imovine, vandalizam, narušavanje javnog reda i mira, sigurnost građana…).

Na osnovu te prosudbe potrebno je ishoditi odobrenje Ministarstva za obavljanje poslova privatne zaštite na javnim površinama prije ugradnje sustava tehničke zaštite.

Tko smije snimati javne površine?

Prema Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, praćenje javnih površina putem videonadzora dozvoljeno je samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu, i to samo ako je propisano zakonom te ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tih tijela.

To znači da privatne osobe i tvrtke u pravilu ne smiju svojim sustavima video nadzora obuhvaćati javne površine poput ulica, trgova ili pločnika, već isključivo vlastiti privatni posjed.

Zaključak

Uvođenje video nadzora javnih površina zahtijeva pažljivo poznavanje zakonske regulative, izradu odgovarajuće dokumentacije i ishođenje potrebnih odobrenja. Prije planiranja bilo kakvog sustava tehničke zaštite koji bi mogao obuhvaćati javne površine, preporučuje se konzultacija sa stručnjacima i pravnim savjetnicima kako bi se izbjegle moguće pravne posljedice.